Četvrtak, 5. jul, oko 4:30h, još jedna neprespavana noć. Dok sviće vidim skoro crno nebo i razmišljam kako je loše što su ovaj put meteorolozi ipak bili u pravu. Jedina prijatna stvar bilo je osjetno zahladnjenje. Taman kad sam pomislio da pozovem prijatelje i javim im da je vrijeme loše, da ne obećava da će biti bolje i da nema ništa od dogovorenog fotkanja i obilaska jezera barkom, sunce je počelo jače da sija i po nebu su počeli ostajati tragovi svjetla. Kao da je neko kandžom rasparao nebo. Za pola sata sve se to pretvorilo u još jedno sunčano jutro. Pitate se zašto to sve nisam fotografisao? Ne znam ni sam, valjda sam bio razočaran vremenskim prilikama i uopšte nisam očekivao ovakav obrt. A malo sam bio i lijen :)
Virpazar
Virpazar se nalazi na ušću rijeka Crmnice i Orahovštice na obali Skadarskog jezera. Nekada važan privredni centar danas ima uglavnom turistički karakter. Iz ovog mjesta se turističkim brodićima organizuju izletničke ture po jezeru, njegovim ostrvima i manastirima. Obzirom da nismo imali vremena da se pentramo na Besac, utvrđenje iznad ovog mjesta, okačio sam jedan arhivski snimak, tek da dočaram ovaj lokalitet pomalo specifičnog izgleda zbog čestih poplava koje su karakteristične za ovaj kraj.
Po dolasku u Virpazar, našli smo se sa prijateljima (VladaM i njegova supruga) i sjeli u jednu konobu da uz jutarnju kaficu malo pročavrljamo. Na zidu smo mogli vidjeti impozantnu kolekciju raznih šešira. Bez dileme prava domaćinska atmosfera.
Čekali smo da nam se pridruži još jedan član ekspedicije, ali kada smo saznali da će on tradicionalno okasniti odlučili smo se za jutarnji obilazak Skadarskog jezera i kako to bično biva na barku smo stigli bukvalno u zadnji čas. Ono jutarnji nemojte da vas zavara, bilo je oko 9:00 :)
Skadarsko jezero
Zbog prethodno svježe noći i oblaka koji su se ekspresno razišli vidljivost je bila fantastična. Jutro na Skadarskom jezeru, uprkos jakom suncu, bilo je veoma svježe i sve je izgledalo i mirisalo baš tako.
Malo desno, pa onda malo lijevo.
Pa onda opet lijevo ili desno i opsss eto nas kod prve dileme.
Dva puta, sigurno je jedan za odlaske a drugi za dolaske, mi smo krenuli onim desnim, pravac prema malom ostrvu na kome je nekad bio zatvor.
Na okolnim planinama još su se nalazili ostaci oblaka. Jedini tragovi najavljene kiše, no izgleda da su i oni pošli na odmor. Nakon otprilike 30 minuta ugledali smo ostrvo. Gotovo da se nije primjećivalo, niska gradnja koju je načeo zub vremena, skroz se stopila sa pozadinom. Dodatna maska mu je bilo kontra svjetlo tako da ga oni koji ne znaju za njega skoro pa ne mogu ni primjetiti.
Grmožur
Ostrvo Grmožur, zovu ga još i Crnogorski Alkatraz ili Ostrvo zmija, stara turska tvrđava sagrađena u 19. vijeku, kasnije pretvorena u zatvor/tamnicu. Nakon zemljotresa utvđenje je znatno oštećeno i od tada nije renovirano.
Na veliku žalost, utvrđenje je prilično propalo, zidovi su urušeni i jedva mu se naslućuje nekadašnji oblik (dvije kule, kapije i zidovi koji prate oblik ostrva).
Nakon kraćeg zadržavanja i zanimljive priče o ostrvu i njegovoj istoriji nastavljamo dalje. Evo jedna fotke da se osjeti atmosfera i pogled iz brodice, meni se posebno svidjelo što su boje u sjeni tople i savršeno u skladu sa ambijentom. Znam, znam, pretjerujem, al’ tome blogovi i služe :P
Naši ‘turisti’ su bili veseli i raspoloženi za poziranje.
Jezero je ogromno, ako sam dobro shvatio priču našeg barbe, površina mu je 350 kvadratnih kilometara, a jezero ljeti, kada se nivo spusti do minimuma, ima samo 1/3 ukupne površine. Prosječna dubina jezera je tek 5-6 metara, dok su najdublje tačke jezerska vrela tzv oka kojih ima 3. Dva su na Karuču dubine oko 35-40 metara i treće, ujedno i najdublje u blizini Grmožura, dubine oko 60 metara. Nemojte me držati za riječ, moguće da sam pogriješio koji metar ili kilometar, vremenom ću saznati prave podatke i upisati ih umjesto ovih.
Slušajući ove generalije putovali smo prema našem drugom odredištu, manastiru Sv. Nikole na Vranjini. U blizini tog mjesta u jezero se uliva i rijeka Morača.
Kormoran se igrao sa zmijom, zapravo lovio je, iako mu je ova na kraju pobjegla. Žao mi je što nisam imao neki ‘duži’ teleobjektiv, jer prizori na jezeru bili su fantastični. Nema mi druge nego da tražim sponzora za čamac i telac. Može i gumenjak :)
Vranjina i Lesendro
Stigli smo i do Vranjine. Bliže od ovoga nismo prilazili zbog nivoa vode, ali u pozadini, gore lijevo, može se vidjeti crkva.
Manastir Vranjina, sa crkvom koja je posvećena Sv. Nikoli, osnovan je u 13. vijeku (detaljnije o ovom manastiru ću pisati u nekom budućem fotopisu). Produžili smo prema Lesendru, još jednom ostrvu tj. utvrđenju, o kome ću takođe pisati u budućnosti. Sada ga nisam fotografisao jer je sa jedne strane zaklonjen nasipom, a sa druge strane je bio u kontra svjetlu. Lijep izgovor da se nešto ostavi i za kasnije.
Kao zanimljivost izdvojio bi činjenicu da je utvđenje sve do izgradnje nasipa i prolaska pruge preko jezera bilo na istoimenom ostrvu.
Povratak u Virpazar
U povratku smo uživali gledajući ribare, ptice, a sunce je već počelo opasno da prži. Mirisalo je na još jedan pakleno vrući dan.
Pred sami ulazak u Virpazar, fotografisali smo refleksije, lotuse, lokvanje i ostali zeleniš. Koncentracija je već počela da popušta, i kako to obično biva, kad smo se najmanje nadali, dogodio nam se bliski susret sa jednom krupnom zvjerkom. Obzirom da sam fotkao lokvanje, na aparatu je bio namontiran 100mm macro, od silnog uzbuđenja stigao sam samo podesiti brzinu okidača i sačekati da čaplja poleti. Taj trenutak je došao veoma brzo. Nekoliko škljocanja u seriji i sve u svemu ostalo je par finih fotki za uspomenu i moje oduševljenje što sam sa macro objektivom uhvatio pticu u letu. Mislim se nešto u sebi, gdje ste sad nikondžije, da vidimo šta može vaša stotka macro :P
Siva čaplja, mnogo elegantna ptičica, o njoj nemam pojma pa sumnjam da ću išta više napisati osim činjenice da mi se svidjela i da sam se zbog ovog zarazio i da želim da fotkam ptice. Ko zna, možda i hoću jednog dana.
Nakon što smo došli u luku, otišli smo na još jednu kafu da se povratimo od vibracija stare dizelače. Poslije smo obišli pijačni dio Virpazara, napravili još po neku fotku i krenuli dalje na put.
Rijeka Crnojevića
Uz par usputnih zaustavljanja radi fotkanja stižemo i do Rijeke Crnojevića. Mala varoš, na obali istoimene rijeke, nekada veoma značajan trgovački centar. Na ulasku u grad nalazi se kameni most “Mostina” kojeg je podigao knjaz Danilo, 1855. godine. Meni veoma drag motiv, vjerovatno sam svima dosadio sa fotkama ovog kraja, ali šta mogu, to je mjesto kome ne mogu da odolim i gdje provodim dosta slobodnog vremena.
“Mene fotkaš? A ja celo vreme mislim ti fotkaš most”. Ma ništa ti ne brini imenjače, fotkam ja i tebe i most :)
Nešto se mislim možda malo poširok kadar, ček da probam i mrvu tjesnije.
Pošli smo dalje, a VladaM se zabavljao sa onim što inače odlično radi – lovio je refleksije. Gledam ja odozgo vidim bijeli Vlada, bijela pozadina, a onako fine sjene na platou. Zbog toga sam se odlučio napraviti i ovaj snimak. Na obodu fotke, gore desno, u sjeni od oblaka, nalazi se Obod (opet pogađate, i o njemu ću detaljno pisati nešto kasnije).
Nakon što je Vlada ulovio refleksije i nakon što sam ja ulovio Vladu, krećemo dalje.
Stižemo i do Pavlove strane. Još ranije smo se dogovorili da ako neko od nas vidi zanimljiv motiv upali četiri žmigavca i tako signalizira drugim kolima da se treba zaustaviti. Vlada nije znao da ćemo obilaziti ovu lokaciju i čim smo prošli krivinu iza koje se ukazao ovaj pejzaž on je prvo upalio prvo četiri, pa onda još četiri i iza toga još četiri žmigavca… :P
Veliko iznenađenje za Vladu, pa je zbog toga i moje zadovoljstvo bilo još veće. Nikad nisam tajio svoje oduševljenje ovom panoramom, definitivno jedan od ljepših pogleda na našoj planeti, možda ne najljepši, možda sam ja previše pristrasan, ali rijetki su oni kojima odavde ne bi izletio bar jedan uzdah oduševljenja.
Prizor koji sam fotografisao mnogo puta, i nijedan nije bio sličan onom prethodnom. Ovog puta svjetlo je bilo fantastično, toliko dobro da ne pamtim ovako lijep prizor. Vidljivost je bila idealna, svjetlo nam je lagano padalo iza leđa, a naljepši detalj u svemu bila je igra svjetla, oblaka i sjena koje su oni ostavljali po površini. Prizor koji je svakog sekunda izgleda drugačiji. Napravio sam ovdje i nekoliko panoramskih snimaka, uspio sam uhvatiti prelijepu igru svjetla i sjena, no o tome ću (opet ste pogodili) pisati u nekoj od budućih tema.
Karuč
Trebalo je još da odemo i do Karuča, starog ribarskog naselja, napravimo par snimaka koji bi što se tiče svjetla sigurno bili zanimljivi kao i oni sa Pavlove strane, ali prijatelji su žurili u Herceg Novi, pa smo malo kasnije razišli svako na svoju stranu. Zato za kraj evo jedne arhivske fotke iz Karuča, tek da zaokružim cjelinu.
Lokacije koje smo obišli označio sam na google mapi.
Za jedan prognozirano kišni i oblačan dan, bješe ovo odličan izlet :)
Verki i Vladi hvala na lijepom druženju.
Komentari 37
nedostajali su mi tvoji putopisi
samo to mogu da kazem :)
Sada mi je jako žao što Vam se nisam pridružio! Odlične fotografije, a opis mi vadi zazubice zbog propuštenog. Bravo Vlado i Vlado
kumara pa nisam ni sumnjao u tebe svaka cast ;)
u -je.
Hvala moj dobri imenjace!
Reportaza je zaista vrhunska, posebno mi je drago da smo Verka i ja bili deo toga.
Kada vidim ove tvoje fotke, svoje ne smem ni da kacim.
U vezi sa svetlom, rodjena zena mi cesto kaze da me je Janja (majka) rodila u kosuljici i da sam zahvaljujuci tome “sreckovic”, t.j. uvek me prati sreca.
Bez obzira, vrhunski si zabelezio sve detalje naseg kratkog izleta, zao mi je samo sto ne stigosmo i do Karuca.
Bice i to jednoga dana, do tada, iskreni pozdrav!
Verka i Vlada
hehehe, posato si zivi Mirko Beovic :))). Odlicna reportaza sam meni tako milog mjesta. Bravo i za fotke i za text. ;-)
Veliki pozdrav za drustvo. Drago mi je da vidim zadovoljne ljude, osetim duh avanture i uzivam u predivnim fotografijama majstora.
Ko ce podneti toliko Vlada… :)
Nema sta, odlicno!
Prekrasne fotke! Baš bih rado bila na tvom mjestu ;)
Nadam se da će poslije ovoga lijena ekipa malo da se digne pa da ovakih druženja bude malo češće. Hvala na komentarima :)
Predivna mjesta, predivni ljudi poput tebe, zao mi je da nikada necu vidjeti sva ta predivna mjesta….. Gledam ih i uzivam preko tvojih fotografija. Veliki pozdrav, Dunja i Berislav
E bas sam se oraspolozio citajuci tvoje komentare i gledajuci slike…svaka cast na ulozenom trudu, vrijedilo je :)
video sam neke VladineM fotke sa ove expedicije na trekearthu…
prelepo…
pozdrav!
ajme kako je lipo :)
Izvanredna prezentacija. Nostalgija :-( Slike su prelijepe. Keep up good work. :)
Predivno! Ovo nas podsjeca u kakvoj lijepoj drzavi zivimo, jer mi koji smo stalno ovdje cesto toga nijesmo ni svjesni. Hvala ti, pozdrav.
sa odusevljenjem sam gledala i citala , posto radim u turizmu pravim kruzno putovanje za madjare to ce biti pod nazivom NACIONALNI PARKOVI CRNE GORE nadam se da ce i oni toliko uzivati kao sto se ja divim prirodi u Crnoj Gori, trebala bi mi jedna informacija ako moze , kad cvetaju lokvanje na skadarskom jezeru ? pozdrav -momentalno iz Tivta a inace iz Segedina.
Hvala svima za ovako lijepe komentare :)
@agnes zaista nemam valjanu informaciju kada tačno cvjetaju lokvanji. Ovako po sjećanju, rekao bih da je siguran zgoditak maj i jun, sa greškom od mjesec gore dole. Bilo ih je i na dan kada su nastale fotografije iz ovog teksta, ali ne u velikom broju. Zato preporučujem maj i jun.
Veoma lijep blog i slike takodjer.Mene zanima jedna stvar ako mozes da mi odgovoris Chegavara? Nadam se da si gledao film ”Cudo nevidjeno”, koji je upravo sniman na Skadarskom jezeru.Mene bas zanima na kojoj lokaciji odnosno u kojem mjestu je sniman? Karuc ili???
Mislim da si u pravu Gagel. Kraj se malo izmjenio od tih filmskih dana pa je sad po mom sjećanju teško precizno odrediti filmske lokacije, ali po onome što sam čuo, snimano je u Karuču i Dodošima. S tim da i ja laganu prednost dajem Karuču.
Hvala na komentaru :)
Svaka cast na putopisu Che, a fotke…paa manje nisam ni ocekivao :)…brao majstore jos jednom
E, LJEPOTE…
SVAKA VI ČAST!
Svaka cast za fotografije, a i reportaza je solidna. Ostaje mi da zalim st o nijesam bio dio ekipe .
Puno pozdrava za dobro zdravlje i obilje slicnih reportaza.
Vas smk
Fotografije su fantasticne,moraju i biti kad su pravljene u mom zavicju. Toliko je sve fotografisano sa ljubavlju prema prirodi ,sve izgleda tako cisto i umirujuce,tek da ima vise nas koji volimo ovu prirodu.
Pa ljudi moji ovo je najljepši predio na kugli zemaljskoj. Dozvoljavam malo sebi subjektivnosti. Ivan
Lepo. Sad mi žao što ne odoh proletos na izlet iz Budve.
Od zadnje dve ponestaje daha. :)
pozdrav
Pozdrav za Čea i ekipu. Kao i uvek, odlično. Prava uživancija.
Prošlog ljeta smo žena i ja zalutalu u Virpazar dok smo tražili Pavlovu stranu. Nadam se da će ove egodine potraga biti uspješnija. :)
Krasivo mqsto,krasivi snimki,bravo na fotografa!
Svako ko želi da vidi deo još uvek netaknute prirode neka dodje u prelepu Crnu Goru i to na prostore Skadarskog jezera. Plovi njime nekim od brodića i takose uveči u ove moje reči. Neće te se pokajati. Ja sam iz tog kraja pa se stvarno pitam gde je Pavlova strana. Verovatno neka mala uvalica.
Jednostavno dodjite uverote se u lepotu ovog kraja i gostoljubivost ovih ljudi. Na Virpazaru Vam se nalazi jedan predivan restoran Pelivan, a njegov vlasnik će Vam sve što Vas zanima o ovom kraju ispričati toliko živopisno da možete u tome samo uživati.
Odlican putopis. Molim te kazi mi, posto znas sigurno, da li se iz Virpazara (gledam na googl-u) moze onim nasipom kolima preci do Vranjine ili je to samo za voz. A posto planiram da obidjem uskoro manastir Kom pored Vranjine i manastire Besku i Starcevu Goricu, hteo bi da te pitam da li se moze iznajmiti camac ili sta vec i koliko to kosta. Da, camac je potreban za 10 osoba.
Hvala unapred na odgovoru..
swaka cast pomogli ste mi oko sastawa..:).:D..:)
Dejane do Vranjine se može naravno kolima, a sto se tice iznajmljivanja čamaca to na Virpazaru, cena nije previsoka, a to su više crkvice nego manastiri. Bilo šta konkretnije da nekoga zanima o ovom kraju može se obratiti, sa zadovoljstvom ću odgovoriti. Pozdrav svima Ivan
Obećavam čvrsto da ću vas ušiti sa fotkama, kad-tad! :-)
Možda već ove godine.
Ako Alexey bude sa mnom možda i ne pretim u prazno. :-)
Nisam se vozio čamcem po delti.Podstaknut ovom reportažom ispraviću to prvom prilikom!
ljudi hvala vam puno zaista ste mi pomogli sa ovom reportazom za sastav, a i za pismeni, stvarno nije lako napraviti ovako zanimjlivu, a istovremeno i predivnu prezentaciju o predjelu crnogorskog predjela oko Skadarskog jezera…
Hvala puno još jednom:))))))))
ljudi hvala vam puno zaista ste mi pomogli ovom reportazom za sastav… stvarno nije lako napraviti ovako zanimjlivu, a istovremeno i predivnu prezentaciju.
Hvala puno još jednom:))))))))
Ostavi svoj komentar
You must be logged in to post a comment.