Svjetlopisi

Zaraza planetama zapravo je počela veoma davno. Nažalost, nikad nisam imao dovoljno vremena da takvo nešto temeljno oprobam. Ulje na vatru dolila je Mrgudova Planeta Konzum. Poslije nje više ništa nije bilo kao prije, ostala je jaka želja da se napravi nešto makar slično.

Kako je sve počelo?

Već odavno sam u glavi imao ideju da odradim jedan trg u Podgorici, gdje bi osnovni motiv bila zgrada jednog lokalnog operatora mobilne telefonije; bonusa što su mi se po glavi vrtili slogani “planeta”, “cijeli svijet na dlanu” koji su korišteni u ranijim reklamnim kampanjama. I tako jednog dana šetajući po gradu, naletio sam na pomenuti trg i odlučio se da probam napraviti planetu iz mojih snova :)

Nisam nosio stativ, čak ni vrijeme nije obećavalo, sivo nebo i loše svjetlo, ali eto, imao sam sreće pa se čak i komad plavog neba našao tačno tamo gdje treba. Namjestio sam se u centralni dio kružnog toka i napravio seriju fotografija koja je pokrivala 360 stepeni. Čak se i panorama koju sam napravio bukvalno iz ruke i od koje nisam očekivao nešto posebno sklopila bez greške. Prosto ne mogu a da svaki put ne pohvalim Photomerge CS3, definitivno je alat vrijedan hvale.

Ovakve stvari su se ranije spajale na veoma bolan način. Uz upotrebu Photomerge-a, spajanje je postalo zadovoljstvo. Čak i kada postoje greške u spajanju, ukoliko nisu zaista izražene, mogu se komotno zanemariti, jer u konačnoj verziji one neće biti primjetne zbog jakih distorzija koje su karakteristične za “Planete”.

Slaganje panorame

Na žalost, nisam imao u vidu pisanje ovog teksta dok sam spajao Promonte planetu, tako da iz tog serijala nemam baš puno materijala, no na kraju ću opisati i prezentovati to što imam. Za ovaj ajde da ga nazovem tutorijal poslužiću se jednom mnogo starijom panoramom.

U pitanju je serija fotografija koje sam snimio prije 3 godine, na samim počecima mog bavljenja fotografijom. Na fotografijama je meni veoma drag motiv, Rijeka Crnojevića. Odlučio sam se za ove fotografije iz prostog razloga što me je zanimalo da li je planete moguće praviti i sa objektivima koji nemaju toliko širok ugao. U ovom slučaju, fotografije su snimljene Canonom G5 (~35mm ekvivalent) uz upotrebu stativa. Ugao snimanja sa G5 nije bio širok, pa je za hvatanje ugla od 360 stepeni bio potreban malo veći broj fotografija (konkretno njih dvadeset).

Panorama je spojena u CS3 Photomerge-u sa auto (default) postavkama. O spajanju panorama pomoću ovog alata pisao sam ranije u tekstu Panorame dok trepneš. Na fotografiji iznad vidi se samo isječak, panorama je inače mnogo šira, a kompletnu je možete vidjeti ovdje.

Bijelom bojom su označeni šavovi između fotografija, oni na finalnoj verziji ne postoje, a ovdje su stavljeni radi što boljeg doživljaja panorame. Najvažnije je primjetiti da se na oba kraja panorame nalaze isti detalji. To je napravljeno namjerno da se naknadno isjecanje u photoshopu može što kvalitetnije odraditi.

Priprema

Panoramu je najprije potrebno cropovati na njenim krajevima, tako da ima kontinuitet. To se radi tako što se pronađe neka referentna tačka na oba kraja, i onda u piksel precizno na oba kraja odreže višak. Kada bi smotali našu panoramu na papirnu rolnu tj valjak, prostor bi dobio svoj pravi smisao smisao i panorama ne bi imala prekid (ili je bolje da kažem da bi imala kontinuitet). Ovdje možete vidjeti kako izgledaju krajevi panorame prije kropovanja. Nakon što smo odabrali referentnu tačku koja se nalazi tik uz svjetiljku, odsjecamo lijevi i desni dio panorame.

Jasno se vidi koji su dijelovi izbačeni iz igre. Nakon ovoga, potrebno je odrezati i donji dio panorame. Bitno je da nema bijelih površina jer one kasnije mogu napraviti dosta posla tj biće potrebno retuširanje centralnog dijela planete, a to je mnogo teže nego odratiti to na samom startu. Panorama pripremljena za planetiziranje izgleda ovako:

Veću verziju panorame možete vidjeti ovdje.

Planetizacija™

Obično su panorame od kojih pravimo planete ogromnih dimezija, recimo dvije do tri hiljade piksela visine i često preko 10,000 pixela širine. Ovo što slijedi je ključni dio cijelog procesa. U pitanju su tri veoma jednostavne Photoshop operacije:

1. Image size

Najprije je potrebno dovesti panoramu na kvadratni oblik. To se izvodi tako što se duža stranica smanjuje na veličinu kraće.

Alat za to je Image size i do njega se dolazi preko menija: Image > Image Size ili se jednostavno pozove prečicom sa tastature Alt+Ctrl+I. Primjer: Image Size.

U dijalogu najprije isključiti Constrain proportions, što će spriječiti da PS proporcionalno skalira panoramu. Zatim se za širinu panorame upisuje njena visina, u našem slučaju to je 2882 pixela.

2. Rotate 180°

Zatim je dobijeni kvadrat potrebno rotirati, tj okrenuti naopačke (a zašto to, kasnije ćete sami vidjeti). To se izvodi pomoću Rotate Canvas tj. Image > Rotate Canvas > 180°. Primjer: Rotate Canvas.

3. Polar Coordinates

I sada dolazi ono glavno — Polar Coordinates.

Pronaći ćete ga u filterima: Filter > Distort > Polar Coordinates i jedino što je bitno da odaberete Rectangular to Polar projekciju. Primjer: Polar Coordinates.

Važno je napomenuti da ovaj filter neće raditi ukoliko niste na 8 bita. Ukoliko fotografije obrađujete sa 16 bita po kanalu, sada je vrijeme da se spustite na 8 (Image > Mode > 8 Bits/channel). Sram vas bilo Adobe, bar je ovo moglo da radi u 16 bita :)

To bi bilo to, naša planeta lagano dobija svoj završni oblik.

Završna obrada

Najčešće ovako dobijena planeta nije ono pravo, nedostaje neki detalj da joj udahne život, a često je potrebno poraditi i na kompoziciji (rotiranje planete, njena pozicija, …). Ono što je sigurno za svaku planetu je rekonstrukcija neba. To je moguće uraditi na razne načine, a najobičniji možda i najjednostavniji je upotreba Clone i Healing alatki. Moguće je i na gotovu planetu naknadno dodatni oblak ili neki drugi detalj, moguće je još milion stvari, a to samo zavisi od vaše mašte.

Konkretno ova planeta je najprije rotirana. To sam uradio da bi izbjegao ionako veoma centralan i simetričan oblik. Zatim sam retuširao ili bolje da kažem docrtao nebo (clone i healing alati). Uz sve to nije mi se dopao još uvijek dominantan simetrični oblik. Zato sam se odlučio razbiti tu monotoniju upotrebom Liquify filtera. Pomoću njega sam “razbio” simetriju u centrlanom dijelu i dodatno naglasio loptastu formu. Zatim sam parcijalno korigovao (izjednačio) boje na nebu (izgled layer palete).

Dobijena planeta izgleda ovako:

Ovo je za mene sasvim nova oblast, pa ne znam šta bih još napisao. Mogućnosti eksperimentisanja su ogromne i najgore što vam se može desiti dok eksperimentišete je da otkrijete nešto novo i još zanimljivije. Želim još da napomenem da nije nužno uvijek praviti panorame koje pokrivaju 360 stepeni. Ukoliko je motiv zahvalan i logičan, a postoji mogućnost da sa tim užim kadrom napravite kontinuitet na krajevima, onda sa tim veoma lako možete napraviti i planetu. Uostalom eksperimentišite :)

Primjeri

Napomena: Klikom na neku od malih planeta otvoriće se veća, 700px verzija. Sve panorame snimljene su sa vertikalnom orjentacijom i 30-50% preklapanja između kadrova, a sastavljene pomoću Photomerge CS3 sa default postavkama.

Želim vam uspješno planetarenje :)