Svjetlopisi

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-100
(klikom na malu fotografiju možete vidjeti istu u većoj rezoluciji)

Uspio sam!
Prva fotka u 2008.

Divan dan juče. Skoro pa da su me natjerali da izađem van. Lagana vožnja do sjevera Crne Gore i nazad, nije trebalo da bude previše teško, čak ni za lijenčinu poput mene. Vožnju nam je ipak prekinuo jedan zastoj na putu.

Ljudi prave tunel i saniraju dio puta, a mi smo skroz smetnuli sa uma taj inače najavljeni prekid u vremenu od 9 do 11 časova. I baš se pogodilo da tamo dođemo u 9:05. Dugih dva sata čekanja smješkalo nam se ispred tunela.

Vratili smo se par kilometara nazad, do manastira Morača i tako je počela ova priča.

Nakon malo šetnje po prirodi, odlučili smo da siđemo i do obale rijeke Morače. Iako smo bili dobro obučeni, izgledalo je da će uskoro biti cvokotanja. Jutro u planini često prevari svojim romantičnim izgledom. Srećom čim smo izašli iz sjene prestao je onaj ugodni osjećaj hladnoće i sunce je lagano počelo da prži. Stigli smo do obale i tu se, kao gušteri, većinu vremena izležavali na suncu.

Mir, tišina, zrak, samo gledaš, ćutiš i uživaš. Ne sjećam se kad mi je u životu brže proteklo tri sata. Čak sam uspio da snimim i nekoliko fotografija. Ostatak puta je protekao u najboljem mogućem redu. Po povratku u Podgoricu zaspao sam kao beba :)

Fotografija

Što se tiče fotografije prilično sam zadovoljan. Uprkos činjenici da vegetacija na sjeveru još nije počela da buja, ovaj krajolik oskudan vegetacijom i bojama za mene ima neku draž. Prosto se osjete planinska klima, svježina, čistoća, hladni zrak i dolazak toplog sunca. Problem je i vodopad Svetigora koji dolaskom ljeta počinje da slabi, pa je veoma teško dobiti dobar balans svega u kadru.

Canon EOS 5D, 100mm/2.8 macro
f/11, 1/125, iso-100
(klikom na malu fotografiju možete vidjeti istu u većoj rezoluciji)

Primjetio sam da je vertikalni kadar postao moja bolest, nikako ne mogu da se vratim u horizontalu. Snimio sam i jednu horizontalnu fotku, specijalno za potrebe fotobloga, ali sam vertikalnoj dao prioritet jer mi se čini ljepša. Takođe smatram da bi tjesniji kadar bio mnogo korektniji jer bi time manastir i vodopad još više došli do izražaja, ali sam pod snažnim utiskom pejzaža odlučio da idem što šire.

Najvažnije od svega, napokon sam počeo da fotkam. Medvjedi se, izgleda, lagano bude iz zimskog sna :)

Manastir Morača

Manastir Morača je jedan od najmonumentalnijih pravoslavnih srednjevjekovnih spomenika u Crnoj Gori. Podigao ga je sredinom XIII vijeka Stefan, sin kralja Vukana i unuk Stefana Nemanje. Izgrađen je na prirodnom platou tik uz desnu obalu rijeke Morače. Kompleks se sastoji od tri crkve, konaka i veoma prostranog dvorišta, a opasan je visokim bijelim zidom. Manastirska crkva je posvećena Uspenju Presvete Bogorodice.

Posmatraču obično za oko zapnu dvije veoma karakteristične stvari vezane za ovaj manastir. Fasada crkve nije od kamena, što je tipično za većinu srednjevjekovnih crkvi u Crnoj Gori, već je omalterisana, bijela. Pored manastira, sa istočne strane, u rijeku Moraču se uliva vodopad koji se zove Svetigora.