Žijevo
Rekoše mi da je kvota na mene u kladionici bila visoka. Očekivalo se da ću da ih ispalim, kao i uvijek do sad. Međutim, lijenčina u meni shvatila je da može izgubiti ono malo obraza što mu je ostalo, i tako je počela ova avantura. Neočekivan rezultat i pobjeda lijenčine “iz jedan u jedan” još na samom početku. Namješten meč, ali oni to nisu znali, a nisam ni ja. Ovo “iznenađenje” nas je sve iznenadilo :)
Zvoni telefon, vidim komšija zove. Već spreman, sletio sam niz stepenice i tako je započelo naše putovanje. Krenuli smo put Kuča.
Do Meduna je bilo lako. Teško ga je promašiti, posebno ako znaš put do njega.
Četvrtak, 5. jul, oko 4:30h, još jedna neprespavana noć. Dok sviće vidim skoro crno nebo i razmišljam kako je loše što su ovaj put meteorolozi ipak bili u pravu. Jedina prijatna stvar bilo je osjetno zahladnjenje. Taman kad sam pomislio da pozovem prijatelje i javim im da je vrijeme loše, da ne obećava da će biti bolje i da nema ništa od dogovorenog fotkanja i obilaska jezera barkom, sunce je počelo jače da sija i po nebu su počeli ostajati tragovi svjetla. Kao da je neko kandžom rasparao nebo. Za pola sata sve se to pretvorilo u još jedno sunčano jutro. Pitate se zašto to sve nisam fotografisao? Ne znam ni sam, valjda sam bio razočaran vremenskim prilikama i uopšte nisam očekivao ovakav obrt. A malo sam bio i lijen :)